Fruškogorski vremeplov: Manastir Jazak

Fruškogorski vremeplov: Manastir Jazak

Comment Icon0 Comments
Reading Time Icon5 min read

Na južnoj padini Fruške Gore, nedaleko od zapustelog i urušenog manastira Stari Jazak, započeta je 1736. godine gradnja manastira Novi Jazak, čiju arhitektonsku celinu čine crkve Sv. Trojice okružena sa tri strane konacima i visoki zid koji zatvara portu.

Hramu trikonhosne osnove, sa kubetom na desetostranom tamburu, dozidan je početkom XIX veka trospratni masivani zvonik uz zapadno pročelje.

Slikarsku celinu visoke barokne oltarske pregrade izveo je 1769. Dimitrije Bačević sa saradnicima. Nastala u tradiciji ukrajinskog baroka, neujednačenim stilskim osobenostima ukazuju na uticaje srpskog slikarstva prelaznog perioda XVIII veka. Osim predstava svetaca i jevanđelista u medaljonima na pandatifima, koje je izveo Pavle Čortanović oko 1899, zidnih slika nema.

U manastiru se čuvaju tri raskošno dekorisana barokna trona ukrašena ikonama: tron cara Uroša (1776), Bogorodičin (1779) i arhijerejski tron (1784). Manastir je više puta obnavljan, a poslednji obimniji radovi na arhitekturi izvedeni su 90-tih godina.

Tokom 2003. rekonstruisan je prilazni put manastirskom kompleksu.

Foto izvor: strazilovo.org

Šire područje Fruške gore od davnina je bilo bogato svetilištima, a tokom 16. i 17. veka na ovom prostoru je zabeleženo 35 manastira. Od vremena nastanka ovi manastiri nebrojeno puta su pljačkani, rušeni i napuštani, a najozbiljnije su stradali tokom Drugog svetskog rata. Nekoliko manastira je teško oštećeno i tokom NATO bombardovanja 1999.

Međutim, zahvaljujući veri i ljubavi prema pravoslavlju ovi manastiri žive i živeće za buduća pokolenja.

Autor: Vanilica

Izgrađen je 1736. godine na ravnom završetku male kotline, između dva proplanka, na južnoj padini Fruške gore, na potezu poznatom pod imenom Gradac. Manastirski kompleks se sastoji od crkve sa zvonikom, okruženoj sa tri strane konacima, dok je sa četvrte strane zid i zasvođeni ulaz u manastirsku portu. U sredini porte je manastirska crkva sa trospratne zvonikom.

Neposredno uz manastir, na putu prema selu Jazak, nalazi se manastirski prnjavor, a na udaljenosti oko dva kilometra, severno od manastira, nalaze se ostaci manastira Stari Jazak, koji je prema predanju, osnovao je sv. Despot Jovan Branković, mlađi sin sv. Stefana Slepog i sv. Majke Angeline. Bio je posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice (21. novembar/ 4. decembar).Prvi pisani podatak potiče iz 1522. godine. Pominje se u rukopisnom Triodu koji je prepisivao jazački monah Lavrentije.

Ćivot Cara Uroša

Foto izvor: manastiriusrbiji.com

S obzirom da iz 17. veka nisu sačuvana svedočanstva o manastiru, pretpostavlja da je zapusteo sve do Velike seobe Srba 1690. godine. Tako su 1705. prenete mošti cara Uroša iz Nerodimlja, zbog čega je manastir uživao veliki ugled. U vreme mitropolita Vićentija Jovanovića 1736. godine, doneta je odluka o izgradnji nove Crkve Sv. Trojice u baroknom stilu, koju je juna 1758. osveštao mitropolit Pavle Nenadović i u nju je prenet inventar starog manastira. Stari Jazik je zatim pretvoren u ženski manastir, koji je uredbom Marije Terezije 1773 o redukciji manastira raseljen i brzo zatim pretvoren u ruševine, koje i danas stoje na istom mestu. U novoj crkvi od 1759 do 1769 rađen je ikonostas sa 58 ikona, delo Dimitrija Bačevića i njegovih pomoćnika Teodora Kračuna i Dimitrija Popovića. Pošto je unutrašnjost crkve dugo stajala samo okrečena, 1899. godine slikar Pavle Čortanović (1830-1903)[3] je uradio uljane zidne slike s pojedinim likovima iz nacionalnog i opšte hrišćanskog svetiteljskog panteona.

Najveći i najdetaljniji radovi na manastirskom kompleksu urađeni su u periodu od 1926—1930. godine.

Tokom Drugog svetskog rata manastir je pretrpeo veliku štetu. Tadašnji direktor zagrebačkog Muzeja za umetnost i obrt, Vladimir Tkalčić tada je odneo 79 predmeta. Partizani su ga zapalili u leto 1942, kada je izgoreo deo zgrade, Nemci uzimali građu od ostataka, a službenik NDH Anton Bauer odneo ostatak vrednih predmeta iz manastira. Posle rata manastir je obnovljen. Prilikom poslednje obnove, u zapadnom krilu konaka smeštene su biblioteka, svečana trpezarija i riznica.

Za vreme Drugog svetskog rata, mošti ovog svetitelja su pred naletom ustaša 1942. bile prenete u Beograd zajedno sa moštima kneza Lazara i Sv. Stefana Štiljanovića. Nemaške okupacione vlasti dozvolile su da se mošti prenesu u prestonicu i za to su komisiji SPC stavila na raspolaganje vozila. Mošti je u Beograd dopremio izaslanik Sinoda Radoslav M. Grujić 13. i 14. aprila 1942. , a navodi se da da im je uz put čak i nemačka okupaciona vojska odavala počast kao vladarima.

Iz beogradske Saborne crkve mošti cara Uroša, čiji je kult, vekovima snažan na prostoru Karlovačke mitropolije, prodro i do Rusije i Svete Gore, su vraćene u Jazak 22. septembra 2001. ’’ (Prema tekstu Siniše Kovačevića, objavljenog u prilogu ’Dnevnika’ Manastiri Fruške Gore)

Ženski manastir Jazak i danas je aktivan.

Share this article

About Author

SremOnline

Related Posts