Fruškogorski vremeplov: Manastir Kuveždin

Fruškogorski vremeplov: Manastir Kuveždin

Comment Icon0 Comments
Reading Time Icon3 min read

Manastir Kuveždin pripada Eparhiji sremskoj Srpske pravoslavne crkve i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.

Nalazi na jugozapadnom delu Fruške gore, blizu sela Divoš. Najbliži deo sela jeste nekadašnji manastirski prnjavor pod istim imenom.

Manastirska crkva posvećena je Svetom Savi i Svetom Simeonu, dok je manastirska slava Preobraženje (slavi se 19./6. avgusta). Budući da je Kuveždin posvećen svetom Savi i svetom Simeonu, manastir je odigrao veoma važnu ulogu u širenju kulta najstarijih srpskih svetaca među lokalnim srpskim življem Srema.

Na prostoru 50 km dužine i 10 km širine na sremskoj planini Fruška gora, smešteno je šesnaest srpskih pravoslavnih manastira.

Šire područje Fruške gore od davnina je bilo bogato svetilištima, a tokom 16. i 17. veka na ovom prostoru je zabeleženo 35 manastira. Od vremena nastanka ovi manastiri nebrojeno puta su pljačkani, rušeni i napuštani, a najozbiljnije su stradali tokom Drugog svetskog rata. Nekoliko manastira je teško oštećeno i tokom NATO bombardovanja 1999.

Međutim, zahvaljujući veri i ljubavi prema pravoslavlju ovi manastiri žive i živeće za buduća pokolenja.

Manastir je doživeo razaranja 1688. od Turaka, 1941. je opljačkan od strane ustaša, dok su ga 1944. ustaše i Nemci srušili.

Posle turskog razaranja, manastir je dugo bio pust pa su ga obnovili monasi iz manastira Slanci, da bi 1923. bio pretvoren u ženski. Posle Drugog svetskog rata, ponovo je uspostavljen kao muški.

Danas je Kuveždin muški manastir, sa nastojateljem ocem Varnavom Lukićem.

vojvodinaonline.com/foto martin candir

Na jugozapadnim obroncima Fruške gore, u dolini Jaroškog potoka, nalaze se ostaci manastira Kuveždin sa crkvom posvećenom sv. Savi, nastradalog za vreme II svetskog rata. Prema legendi, osnovao ga je 1520. poslednji srpski despot Stefan Štiljanović.

Autor: Stanoje Popović Rad: Tempera na drvetu

Prvi put se pominje u turskom defteru iz 1566–7. kao „manastir sveti Sava, drugo ime Kuveždin blizu sela Vanđinca”. Izgradnja nove barokne crkve započela je 1818, za vreme igumana Genadija Kirilovića. Kao glavni izvođač radova pominje se Matijas Šimidinger iz Novog Sada.

Polukružna oltarska apsida, plitke pravougaone pevnice i osmostrano kube bez postolja nad središnjim delom jednobrodne crkvene građevine, predstavljaju tipičan primer barokne organizacije prostora. Reprezentativnom izgledu hrama doprinosi fasadna dekoracija izvedena u duhu klasicizma. Trospratnom baroknom zvoniku iz 1803. prizidana je uspešno nova crkva, tako da je njegova dominacija nad zapadnim pročeljem potpuna.

Ikonostas Janka Halkozovića iz 1772. zamenjen je novim, za koji je slikanu dekoraciju načinio Pavle Simić, a drvenu rezbu Georgije Devič. Sa Simićevog ikonostasa iz 1849. sačuvano je 20 ikona koje svedoče o bogatstvu likovnog izražaja ove barokno klasicističke celine.

Jugoistočno od manastira podignuta je 1779. grobljanska kapela.

Jugoistočno od manastira 1779. godine je podignuta manastirska grobljanska kapela posvećena Vaznesenju Gospodnjem koja se nalazi na uzvišenju imanja i okružuje je manastirsko groblje.

Izvor: Manastirkuvezdin.com

Kuveždinski manastir je delimično obnovljen od 1973. do 1975, a prilikom radova tokom 2004. godine obnovljen je svod, krov nad brodom crkve i zvonika u celini.

Share this article

About Author

SremOnline

Related Posts