Fruškogorski vremeplov: Manastir Mala Remeta

Fruškogorski vremeplov: Manastir Mala Remeta

Comment Icon0 Comments
Reading Time Icon3 min read

Manastir Mala Remeta ili Remetica pripada Eparhiji sremskoj Srpske pravoslavne crkve koji se nalazi na Fruškoj gori, pored istoimenog sela. Predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.

Rafaila Marković bila je igumanija manastira u periodu od (1969—2020).

Rafaila Marković bila je igumanija manastira u periodu od (1969—2020)

Nalazi se na južnom središnjem delu Fruške gore, uz manastirski prnjavor selo Mala Remeta. Ime manastira znači Mala pustinja.

Manastirska crkva je posvećena Bogorodičinom pokrovu. Tradicija osnivanje manastira vezuje za srpskog kralja Dragutina. U protokolu manastira Beočina, navodi se 1844. godine da je manastir Mala Remeta „star 601 godinu”, a što bi moglo da znači — 1243. godine. Kratku istoriju manastira Mala Remeta, napisao je 23. novembra 1738. godine hopovski iguman Irinej Radić, u manastiru Beočinu. Pouzdane podatke pružaju jedino turski dokumenti, u kojima je manastir prvi put zabeležen 1546, ali je vrlo brzo posle toga spaljen. Krajem 17. veka manastir su obnovili izbegli monasi Manastira Rača na Drini. Iz toga vremena potiče i manastirski pečat i od tada, pa do 1920. godine manastir se vodi kao metoh Manastira Beočin. Na mestu stare crkve, sagrađena je nova, treća po redu građevina 1739. godine.

Manastirsku crkvu su sazidali (po kontraktu iz 1738.) na „gruntu beočinskom“ majstori Todor i Nikola, a ktitor je bio Stanko Milinković iz Šuljma. Iz iste godine potiče zaštitna povelja izdata od generala Valisa Manastiru Beočin u kojoj se pominje i štiti Mala Remeta. Jovan Jovanović oberlajtant Petrovaradinske regimente je manastirsku crkvu iznutra reparirao, kao i sa severne strane ispod ćelija od kamena, podrum sagradio 1754. godine. Poručnikova udova Ružica je podigla po volji pokojnikovoj još tri monaške ćelije sa malom kuhinjom u sredini. Na čelu manastira je od 1749. godine iguman Atanasije. Prestone ikone za ovu crkvu radio je ikonopisac Janko Halkozović 1759. godine.

Godine 1845. jeromonah i nadziratelj manastira bio je Venimijan Borocki.

U Drugom svetskom ratu stradao je konak kao i manastirska biblioteka.

Danas manastir čine crkva, jednokrilni konak, novi drveni zvonik i kapela. Danas je u manastiru samo monahinja Efrosinija.

U manastiru su napisane i čuvaju se dve vredne rukopisne knjige iz XVII veka.

Na prostoru 50 km dužine i 10 km širine na sremskoj planini Fruška gora, smešteno je *osamnaest srpskih pravoslavnih manastira.

Šire područje Fruške gore od davnina je bilo bogato svetilištima, a tokom 16. i 17. veka na ovom prostoru je zabeleženo 35 manastira. Od vremena nastanka ovi manastiri nebrojeno puta su pljačkani, rušeni i napuštani, a najozbiljnije su stradali tokom Drugog svetskog rata. Nekoliko manastira je teško oštećeno i tokom NATO bombardovanja 1999.

Međutim, zahvaljujući veri i ljubavi prema pravoslavlju ovi manastiri žive i živeće za buduća pokolenja.

Share this article

About Author

SremOnline

Related Posts