Fruškogorski vremeplov: Manastir Privina Glava

Fruškogorski vremeplov: Manastir Privina Glava

Comment Icon0 Comments
Reading Time Icon4 min read

Manastir Privina (Pribina) Glava je najzapadnije smešten manastir od svih 16 Fruškogorskih manastira. Manastir se nalazi u krajnje zapadnom delu Fruške gore, na oko pet kilometara severoistočno od grada Šid, a pored istoimenog sela Privina Glava, nekadašnjeg prnjavora. Manastirska crkva je posvećena Saboru Svetih Arhanđela.

Pripada Eparhiji sremskoj Srpske pravoslavne crkve i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.

Na prostoru 50 km dužine i 10 km širine na sremskoj planini Fruška gora, smešteno je *osamnaest srpskih pravoslavnih manastira.

Šire područje Fruške gore od davnina je bilo bogato svetilištima, a tokom 16. i 17. veka na ovom prostoru je zabeleženo 35 manastira. Od vremena nastanka ovi manastiri nebrojeno puta su pljačkani, rušeni i napuštani, a najozbiljnije su stradali tokom Drugog svetskog rata. Nekoliko manastira je teško oštećeno i tokom NATO bombardovanja 1999.

Međutim, zahvaljujući veri i ljubavi prema pravoslavlju ovi manastiri žive i živeće za buduća pokolenja.

Autor: Vanilica

Ovaj manastir je dobio je ime po osnivaču vlastelinu (u starosti pustinjaku) Privi (Pribi) iz 12. veka. Obnovljen je verovatno 1496. godine od strane despota Jovana i vladike Maksima Brankovića, ali se prema turskim dokumentima njegovo osnivanje ili obnova vezuje za sredinu 16. veka. Despot Jovan Branković je imao svoju stolicu (utvrđeni grad) u obližnjem Berkasovu, na brdu Despotovcu. Manastirska bogomolja je podignuta kod izvora potoka zvanog Priva ili Priba.

Na kraju tursko-austrijskih ratova manastir je opusteo zbog čestih nemira, pa su se monasi u manastir vratili tek posle zaključenja Karlovačkog mira 1699. godine. Manastir je 1702. godine posedovao 200 jutara oranice, livada i pašnjaka i 582 jutra šume. Iguman manastira Sava bio je 1718. godine poslanik na srpskom crkveno-narodnom saboru, 1731. to će biti iguman Petronije. Kada je 1741. godine kopan temelj za novi hram nađen je u zemlji kamen sa uklesanim tekstom[6], koji svedoči o godini obnove tj. 1496. godini. Gradnja nove crkve je započeta 1741. godine a prvi ktitor bio je Simeon Vuković iz Šarengrada, sa prilogom od 1000 f. Po upokojenju njegovo telo je sahranjeno u kripti u podu te crkve. Simeonov sin Jovan podigao je 1771. godine zvonik na crkvi, a Marinka, udova Jovana Monasterlića oberkapetana morovićkog, platila je da se kupi veliko zvono. Na mestu starije crkve iz kasnog srednjeg veka 1753. godine sagrađena je nova crkva, posvećena Sv. Arhanđelima Gavrilu i Mihajlu, dvospratni konaci sa južne i istočne strane. Crkva je kao završena osveštana 18. juna 1760. godine, a tom prilikom su skupljani prilozi za podizanje monaških ćelija. Godine 1766. iguman manastirskog opštežiteljnog bratstva bio je Danil Radušević, a pored njega se pominju: Visarion Kuzmanović namesnik i zakleti starac, Mojsej Plavšić proiguman i zakleti starac poput i Nikanora Mihajlovića i Misaila Jovanovića.

Manastirska bratija je 1824. godine naručila primerske „Srpskog letopisa“. Iguman je tada Danil Jovanović a kaluđeri prenumeranti: Sofronije Radanović, Prokopije Trnjaković, namesnik Aleksandar Medinac i Josif Marić. Iguman Privine glave bio je 1834. godine „prepodobni“ Serafim ot Mirosavljević.

Zločin

Godine 1931. desio se tragičan događaj u manastiru. Otpušteni šumar Ješa Popović iz Šida, koji je čuvao manastirske šume, da bi se osvetio vratio se u manastir. Sa njim je došao njegov tast Danilo, koji je isekao lice i izbo nožem igumana Metodija Subotića.

Monahe su iz manastira proterale ustaše 1941. godine, isti su opljačkali, ali na sreću nisu razarali manastir. Zahvaljujući tome rekonstrukcijom manastira, započetom 1987. godine, brzo je vraćen u prvobitno stanje, čak se danas rade i novi objekti. Najveća pažnja poklonjena je restauraciji i konzervaciji ikonostasa.

Manastir je danas ženski, u njemu žive dva monaha i četiri monahinje. Pored igumana oca Gavrila Marića tu je je monah Serafim.

Današnje stanje

Hram Svetih Arhangela Mihaila i Gavrila ima trikonhalnu osnovu sa kupolom na slobodnim stupcima. Priprata je izgrađena sredinom 18. veka nad temeljima starije crkve, u stilu koji podražava crkvu manastira Hopovo, a na njenu zapadnu fasadu krajem 18. veka dozidan je barokni zvonik. Oslikavanje ikonostasa, ikona na stubovima pred oltarom i ikona na prestolima, kao i zidne slike u crkvi izveo je 1786/91. godine Kuzman Kolarić.

Pored hrama Svetih Arhangela, u okviru manastirskog kompleksa nalaze se i crkve Bogorodičinog Pokrova (iz 2004. godine) i Svetog Georgija (iz 2006. godine), dok se na brdu iznad manastira nalazi i crkva Uzdizanja časnog krsta (iz 2010. godine).

Share this article

About Author

SremOnline

Related Posts