Srđan Škoro – Mediji u Srbiji su danas u potpunosti pod kontrolom jednog coveka i jedne partije!

Srđan Škoro – Mediji u Srbiji su danas u potpunosti pod kontrolom jednog coveka i jedne partije!

Comment Icon0 Comments
Reading Time Icon6 min read

Za ozbiljne razgovore, potrebni su vam i ozbiljni sagovornici. Jedan od takvih je sigurno i novinar Srđan Škoro.

U pitanju je bez dileme jedan od ljudi najboljih u svom poslu. Neko sa kim su mnoge generacije susretale kroz njegov rad. O njegovoj karijeri, političkom delovanju, novinarstvu i stanju u Srbiji uopšte razgovarali smo sa gospodinom Škorom, koji je bio ljubazan da nam na svako pitanje da konkretan i iscrpan odgovor.

Novinarstvom se bavite još od 1978. godine. Da li se sećate kako je sve počelo? Kako ste uvideli da imate talenat i želju da se bavite novinarskim pozivom?

  • Oduvek sam imao dobra i precizna zapažanja. Još kao dete umeo sam na poseban način da ih iskažem. Pisao sam prilično jasno i precizno. Moj otac je bio novinar. U našu kucu su dolazili novinari i meni se to sve jako dopadalo pa sam rešio da se oprobam u tom pozivu. Moj otac je u startu bio protiv smatrajući da će me moj karakter i stavovi vrlo brzo dovesti u nezavidnu situaciju. I bio je u pravu. Uostalom, kao i ja kad sam izabrao novinarstvo za svoj životni poziv.

O čemu je bio prvi tekst koji ste napisali?

  • Moj prvi objavljeni tekst bio je vezan za ponovno uvodjenje polaganje mature i organizaciju maturskih večeri. Nekima je to tada smetalo jer je zvučalo suviše burzuaski, drugi su pak mislili da je matura svojevrsni ispit zrelosti koji se mora ponovo vratiti u školski sistem.

Diplomirali ste i završili magistraturu na Filozofskom fakultetu u Beogradu, sa tim ne može da se pohvali veliki broj Vaših kolega. Koliko danas ima visokoškolovanih novinara? Da li postoji neko iz „mlađe garde“ čiji Vam se rad dopada?

  • Nažalost, svedoci smo da sve manje ima obrazovanih novinara. I ne samo to, uopšte na sceni je sve manje novinara, a sve više propagandista. Jednostavno novinarstvo je ušlo u fazu kada odumire kao zanimanje. Pravi novinari nikome nisu potrebni. Oni su za „zlatno doba“ koje trenutno živimo pre svega dosadni jer samo jure činjenice koje nikoga ne zanimaju. Kao i istinu koja više nikome nije potrebna niti iko želi da je čuje. Mladih ima i previše u novinarstvu ali nemaju od koga da uče niti postoje kolege koje će ih na pravi način uputiti u zanat. Zato većina ili napusti novinarstvo brzo ili krene onim putem koji nikakve veze nema sa onim kako bi novinarstvo trebalo da bude.

Sarađivali ste sa velikim brojem listova, radili ste i na radiju, koji posao i period karijere Vam je najdraži?

  • U principu uvek sam se dobro osećao kad moj rad bilo kao novinara ili urednika daje neke vidljive rezultate i kad su ljudi zadovoljni onim što mogu da čuju ili pročitaju. Dobro sam se osećao u Radio Politici gde sam imao dve autorske emisije nedeljno i gde smo uspeli da za samo dva meseca postojanja postanemo najslušanija radio stanica u gradu. Bio sam izuzetno ponosan dok sam radio list „Koreni“ koji je 2000. godine proglašen za najbolji u srpskoj dijaspori. Isto tako dok sam kao glavni urednik vodio nedeljnik „Reviju 92“ i uspevao sa veoma malim brojem ljudi da se ekskluzivnim temama i načinom njihove obrade dobro pozicioniram na trzistu štampe i opstanem. Posebna vrsta izazova bilo je biti urednik nedelje u „Večernjim novostima“ gde bukvalno sa još dvojicom ljudi pravite dva dana dnevne novine koje ostalim danima priprema cela redakcija od 250 ljudi. Kao urednik nedelje sam potpisao ujedno i svoj najveći ostvareni štampani tiraž od 220 hiljada primeraka. Sumnjam da ću ikada taj lični rekord oboriti.

Kako ste odlučili da počnete da se bavite politikom? Da li je postojao neki događaj koji je predstavljao prekrenicu i kada ste rekli – da, vreme je da se bavim politikom?

  • Politikom sam počeo da se bavim više na nagovor ljudi nego što sam to iskreno želeo. Pre svega moji nastupi na televiziji ili u javnosti bili su veoma zapaženi. Ljudi su na to reagovali veoma pozitivno. Bilo im je ono sto pričam više nego blisko. I onda ljudi te traže, hoće da čuju tvoje mišljenje ajde da taj svoj dar upotrebiš tako da bude koristan. I tako sam krenuo. Moje političko delovanje u okviru jednog pokreta se završilo za 6 meseci ali sam o politici i načinu pravljenja političke organizacije jako mnogo naučio. Da nisam pokušao jednostavno ne bih imao to iskustvo i razumevanje za ono što se zbiva na političkoj sceni Srbije. Politički sam aktivan i danas kao pojedinac.

Kako Vam se čine mediji u Srbiji danas? Da li i na koji način situacija može da se popravi?

  • Mediji u Srbiji su danas u potpunosti pod kontrolom jednog coveka i jedne partije. Oni koji nisu ne predstavljaju nikakvu ozbiljnu konkurenciju. Da bi se popravila situacija u medijima oni se moraju prvo osloboditi, a potom vratiti profesiji. Samo iskreni profesionalci mogu popraviti stanje u medijima. Svedoci smo, medjutim, da o tome očigledno niko ne razmišlja. Niti ih jednostavno interesuje.

Svoje misli pretočite i u knjige. Kako je nastala najnovija knjiga „Pobuna“ i kome je namenjena?

  • Pobuna“ je nastala kao potreba kao svojevrstan krik. Namenjena je svim ljudima koji su željni slobode, pravde i istinske demokratije. Bez Pobune nema Promena. Ukoliko kao pojedinci nismo spremni na pobunu, na žrtvu, onda nije realno očekivati da se režim sa Vucicem na čelu smeni, a uspostavljeni sistem demontira.

Poznati ste kao neko ko se ne plaši da imenom i prezimenom navede krivce za trenutno stanje u državi. Kako da se oni koji se plaše oslobode straha?

  • To je pitanje pre svega karaktera. Ili ga imaš ili ga nemaš. To nema, nažalost , veze ni sa godinama ni sa obrazovanjem. Upravo na nepostojanju karaktera Srbija se strmeknula na dno. I valja se u blatu. Strah je samo izgovor za sopstvenu nespremnost da snosiš posledice za ono što odluciš ili uradiš. Kad ljudi postanu spremni na žrtvu po cenu svega dani Vučićeve vlasti bice odbrojani.

autor: SremOnline

Share this article

About Author

SremOnline

Related Posts