U ravnoj našoj Vojvodini, pesma je oduvek bila poznata i zvana kao “srž života”. Od „Ko te ima, taj te nema“, koja istražuje složene emotivne veze, do „Osam tamburaša s Petrovaradina“, koja poziva na proslavu ljubavi, svaka pesma pričaju svoju priču.
Pesma „Za moju Milicu“ budi posebne emocije svakoj Milici, dok „U tom Somboru“ oslikava lepotu i duh grada.
U ovom članku istražujem za vas koje su to najlepše vojvođanske pesme koje su kroz godine ostavile snažan trag u mom, a i u srcima mnogih generacija.
Sadržaj
Toggle1. Ja sam rođen tamo na salašu
Pesma za koju se smatra da je „nezvanična vojvođanska himna“. Poznata je i pod nazivom „Salaš u malom ritu“, za koju seriju je i napisana i koja je emitovana u periodu od 29. februara do 23. maja davne 1976. godine.
Tekst pesme je napisao Miomir Petrović Saša, dok je muziku za pesmu napisao Danilo Danilović Daniluška. Prvu izvedbu pesme, na svoj jedinstven način, doneo nam je Dragan Cile Mirković.
„Ja sam rođen tamo na salašu“, čak i onome ko ne potiče sa sela, niti iz vojvođanskih ravnica, vraća sećanja na detinjstvo i porodićne uspomene, na slast života u slobodi, slozi i pravednosti. Onome, kome se sve u telu ne naježi dok je sluša, gotovo da možemo reći da nema dušu. Uživajte u stihovima i dubini reči ove numere.
Tekst pesme
Ja sam rođen tamo na salašu,
u ravnici kraj maloga rita,
ljuljali me talasi Dunava,
milovala Vojvođanska žita.
Tu se spaja Srem, Banat i Bačka,
tu se grle tri srca junačka,
tu i dete rodni salaš voli,
tu se srce sa čelikom bori.
Napadali na moj salaš vuci,
palili ga i Nemci i Turci,
ubijali zoru kad se javi,
mutili te, moj Dunave plavi.
Ruke slabe ali volja jaka,
za mnom idu hiljade momaka,
ne dam salaš kraj maloga rita,
ne dam moja Vojvođanska žita.
Al’ krenuće svadbe sa salaša,
vratiće se vedre letnje noći,
ravnica će procvetati naša,
hej salaši opet ću vam doći.
2. Ko te ima, taj te nema
Legendarni Bane Krstić, koji je i tvorac ove pesme na kojoj smo mu svi itekako zahvalni u nekom od intervjua priča kako je nastala ova pesma. A sada ću vam kroz nekoliko reči ispričati malo o tome.
Bane kaže da je ovu pesmu pisao puna dva meseca ali da je refren odmah imao osmišljen. U toku pisanja pesme, Bane je napisao čak 54 strofe koje su vezane za ovu pesmu!
Nakon završetka pisanja pesme, Bane nudi Zvonku Bogdanu pesmu i ideju da je otpevaju kao duo. Zvonku se toliko dopadne ova pesma da ima drugačije planove, te govori da je najbolje da je svako snimi na svom albumu i da na proleće iste godine izbacivanje njihov duet.
Na jednom festivalu Zvonko Bogdan izvodi ovu pesmu koju automatski privlači veliku pažnju kod publike. U roku od tri dana ova pesma se svirala u Sarajevu, Makedoniji, Austriji.
Bane na kraju intervjua izgovara jednu sjajnu rečenicu koju moram podeliti sa vama a koja je zaista istinita “Pesme koje dođu u kafanu, koja je i dalje divna institucija srpske kulture, ostaju zauvek.”
Kao završnu rečenicu ostavljam vam, po meni, najlepši stih iz ove pesme:
“Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi,
a ti o tom pojma nemaš”
3. Osam tamburaša s Petrovaradina
Moja omiljena vojvođanska pesma je baš ova! Prvo jer živim više od deceniju u Petrovaradinu, a drugo, jer me neke lepe emocije vežu za istu.
Moj brat, sa nekih 8-9 godina, dok nije živeo u Novom Sadu bi na radiju po prvi put čuo ovu pesmu i od tada mu se budi želja da živi u Petrovaradinu.
Mi do pre desetak godina nismo ni znali za ovu njegovu želju, ali je ipak Božija promisao bila takva i zaista ga dovela da živi u Petrovaradinu!
I posle ovakve priče, kako da je ne uvrstim u meni najlepše vojvođanske pesme? Stihove ove pesme napisao je Ratko Šoć, a komponovao ih je Milorad Minja Vučetić.
Jedne letnje večeri 1975. godine, Ratko seda u na terasu Petrovaradinske tvrđave i u toku slušanja Janikinih tamburaša javlja se želja da napiše ove stihove. Zapisuje ih i tako nastaje pesma koja vekovima traje i svira se i danas. Po ovoj pesmi je bio prepoznatljiv orkestar velikog umetnika Janike Balaža i naš poznati umetnik Zvonko Bogdan.
Janika bi često komentarisao ove stihove, a jedna od rečenica koja je ostala zabeležena bila je upravo „Sjajno i skladno objedinjava senzibilitet panonskog prostora, titraje mediteranske tople klime i gorštačkog crnogorskog ponosa„.
Tokom proslave pedesetogodišnjice ove pesme, Ratko je objavio monografiju sa akademskim slikama i tada govori: “Mnogi i danas misle da je „Osam tamburaša“ stara izvorna pesma. Kada je moj nećak Boban Drašković otišao u penziju posle dugog radnog veka u „Karneksu“, poveo me je na slavlje u restoran u Vrbasu,. Tada smo bili u društvu njegovog generalnog direktora. Dok su tamburaši svirali, moj rođak je naručio pesmu, govoreći primašu da mu da „onu što je Ratko napis’o, na što je direktor uzvratio da je tu pesmu svirao još pre rata. Kako bi se zaštitile najlepše uspomene i emocije, poslednjih godina insistiram da se „Osam tamburaša“ snima i peva isključivo u originalnom tekstu, koje sam odštampao u luksuznom triptihu.” Zvonko Bogdan u svojoj izvedbi dopisuje još jednu strofu „Tamburaši svirajte mi divne pesme od davnina, ja ću ljubit’ kose njene i polako piti vina” i tako upotpunjuje pesmu u svom stilu koji i danas izvodi ovako.Proslava pedesetogodišnjice pesme „Osam tamburaša s’ Petrovaradina“
4. U tom Somboru – pesma koju je napisao zidar
Ovu pesmu napisao je Blaško Marković, čuveni zidar. A pre nego što vam napišem kako je nastala ova pesma, napisaću vam nekoliko rečenica i o Blašku. Blaško je rođen u Somboru 1. februara davne 1877. godine. Nakon završene osnovne škole, Blaško izučava zidarski zanat i kreće da se bavi time.
Blaško je osim toga što je bio dobar zidar, bio takođe i sjajan prim-tamburaš ne nas i ne čudi kako je ova pesma nastala i zašto ovako dugo traje! Bio je sklon pevanju i komponovanju pesama, te se misli da je 1913. napisao muziku i tekst za ovu pesmu.
Tokom sedamdesetih godina izvan Sombora često se menjao refren poznate pesme. Umesto “u TOM Somboru” počelo se pevati “u TEM Somboru.” Ipak, ovaj izraz nikad nije bio u upotrebi među Somborcima. I danas im može zasmetati kad neko izvan grada koristi “u TEM Somboru” u najboljoj nameri da pokaže poznavanje lokalnog dijalekta.
Zvonko Bogdan, rođeni Somborac, snimio je svoju verziju pesme 1972. godine, koristeći “U TOM Somboru” i “U TIM Somboru”.
5. Za moju Milicu najlepšu Sremicu – Himna svake Milice Sremice
Znate ono kada izađete na neko mesto gde se svira tamburica i baš ta jedna pesma nikada ne bude preskočena? E pa to se upravo odnosi na ovu pesmu.
Bilo je teško pronaći informaciju ko je napisao tekst za ovu predivnu pesmu koja u ritmu bečkog valcera stekla izuzetnu popularnost koje ne jenjava i dan danas.
Uz pomoć čortanovačkog hroničara Živana Pašića i legendarnog virtuoza na gitari i člana grupe “Apsolutno romantično” Zorana Alvirovića – Kine, sa sigurošću vam možemo reći da je ovu pesmu napisao i otpevao Mladen Jovičić – Miško.
Iako na prvo slušanje zvuči tako, u ovoje pesmi se ne aludira na ime Milica.
U pesmi se priča o tepanju ženi, kako je ona njemu najlepša, mila, puna ljubavi.
Jedni od stihova u ovoj pesmi koji su dobro poznati nama sremcima su
“Za moju Milicu,
najlepšu Sremicu
što strasno ljubit’ zna,
baš kako želim ja.”
6. Ej salaši na severu Bačke
“Hej salaši na severu Bačke
u vama su pisme bunjevačke
a tambura tako lipo svira
ko da note par slavuja bira”
Dobro poznate stihove ove pesme Zvonko Bogdan je pre čak 50 godina osmislio dok je putovao za Sombor iz Beograda.
Kako i sam kaže u jednom intervjuu, inspiraciju je našao tog zimskog dana kad je putovao svojoj kući. Seća se da se u tom autobusu u kom je putovao pušilo i da je svirala neka glasna muzika. Kaže i sam da ga je takva atmosfera spotakla da napiše ove stihove, te je jurio do svoje kuće kako ne bi zaboravio reči koje su mu u tom momentu pale na pamet i odmah bi ih zapisao čim je stigao.
Nakon zapisivanja, Zvonko govori kako je stihove pokazao svojoj majici koja je imala samo dve reči na ove čuvene stihove, a one su bile “Zdravo i lipo.” Zvonko se priseća da je ova pesma postala “ona prava” tek kada je dodao i melodiju u nju. Nakon napisane pesme, Zvonko se konsultovao i sa svojim kapelnikom koji je i tada znao a i rekao mu odmah da je ovo pesma koja će se pevati i posle 50 godina!
Zaključak
Najlepše uspomene stvaramo baš kroz pesme, čega se setimo prvog nakon završetka neke proslave? Pa pesme naravno!
Ovo je bila moja lista najlepših vojvođanskih pesma, onih koje volim da poručim dok sedim u nekoj kafani i koje meni bude lepe uspomene!
Nadam se da su u ovoj listi i neke pesme koje vi volite, a ako nisu, ostavite mi u komentaru koje su to, po vama, najlepše vojvođanske pesme!
Radujem se vašim komentarima i jedva čekam da zajedno uživamo u vojvođanskoj muzici, a do tada, ostanite mi lepi i pozdravljeni!
3 Odgovor
Mislim da bi bilo puno lakše odabrati 50 (umjesto 5) najljepših vojvođanskih pjesama. Ima ih previše „onih pravih“ da bi se lako odabralo samo 5.
Nema smisla nabrajati ih sve one stare i dobre pjesme, na ove gore opisane ja ću sada dodati samo dvije novije:
„Ova pisma refren nema“ – slušao sam je nebrojeno puta, ali svaki puta me razgali.
Druga je „Tamburaši moji svirajte mi vi“ – dok je slušam vidim moj rodni Banat i opet osjećam miris bagrema kao nekada davno.
Drago mi je da sam (sasvim slučajno) naišao na ovu prekrasnu stranicu. Pratit ću vas i u buduće koliko to bude moguće.
Pozdrav iz Hrvatske
To su naše pesme zajedničke. Svi ih slušamo i znamo tekst napamet jer smo ih mnogo puta pevali sa tamburašima.
„Ja sam rođen tamo na salašu“ i „Već odavno spremam svog mrkova“, sećaju me na detinjstvo provedeno na salašima uz rub Deliblatske peščare, blizu sela Deliblata i naravno na konje kojih je sve manje i manje.